Euadna1
iskusila ljubav i sladosti njine,
ja, Euadna;
što mi je kosa načinjena od kudravih ljubičica
i zumbula koje vjetar začešljava odostraga
preko nekakve kamene stijene;
ja, Euadna,
bila sam ljubavnica boga svjetlosti.
Vlasi njegove kose bile su svježina mojim usnama
poput šafranova cvijeta,
duž moga obraza,
hladan što bješe nalik srebrnoj potočarki
sa obalja Eurote2;
između moje brade i grla
njegove su usne klizile iznova i iznova.
Još uvijek između sopstvene ruke i ramena
osjećam četku njegove kose,
a moje ruke čuvaju zlato što su uzele,
dok su lutale isponova i isponova
tim rukavcem obilatim žutim cvijećem.
Kruškino drvo
Srebrni polen
podignut sa zemlje
više nego što moja ruka može doseći
uzvisilo si.
O, srebra,
više negoli ga moja ruka može obuhvatiti
pred nas si donijelo u preobilju;
nijedan cvijet se nikada ne otvori
tako uporno kao ovaj s bijelim listom,
i nijedan drugi se nije rastao sa srebrninom
tako rijetkom kao taj;
O, kruško bijela
sa cvjetnim pramenjem,
gustim u granju,
donosiš ljeto i uzrijevaš cvijetove
u njihovim rumenim srcima.
Oreada3
Uskomešaj se, more -
zakovitlaj svoje šiljaste borove.
Zapljusni tvojim ogromnim četinarima
o stijenje naše
Obruši se po nama svojim zimzelenom,
prekri nas vrtlozima jele.
Epigram
Prema Grku
Zlatna ona umače sa pirova;
Ona, miljenica Atimetova4,
lastavica, blistava Homonoja5,
nestade u milom cvrkutu;
Smrt obuzima Atimeta.
Artemida iz Leukadije6
Nepodnošljiv ritam sam čula
i napjev molitveni
pa sam se prikrila tamo
gdje nema smrtnika,
niti udvorica svešteničkih
da oskvrnu mir moje dokolice;
uspinjući se neprohodnim stepenicima
stijena
šumovitim visovima
i preko zapreka drveća.
Neko će već doći
nakon što se izgubim odavde,
napraviti krug uokolo
skupljenog oblorubog
kamenja
poravnatog i isklesanog,
poslaganog kao oltar.
ali ja ću već otići
dalje,
preko još viših prepreka,
masivnijeg drveća.
Medvjeda, vuka i leoparda
dovabiću sebi,
oči te što tamne vatru
ili je jarom usplamte,
laskajući,
preklinjući,
hraneći želju,
spletkareći,
vodeći me još dalje
nekom još uzvišenijem staništu,
osamljenom.
Nesmiriva,
prekinuću dokolicu
i čekati.
Upustiti se u sukob sa zemljom,
kako bismo najbolje nestali
iz Eleje7,
i sveg kamenitog Peloponeza,
divlje Arkadije,
istmijskih8 moreuza,
Trakije i Lokrijskih9 brda
(kako i ostrva bjehu potopljena
u nabujalim morima)
svih grčkih gradova,
sa divljim četinarima,
i sjajnim drvetima.
1. Kćer Posejdona i Pitane, koja je po rođenju predata na čuvanje arkadskom kralju Epitu. On ju je odgajio, a kasnije je postala ljubavnica Apolona kome je rodila sina Jama.
2. Eurota je jedna od najvećih reka na Peloponezu u južnoj Grčkoj. Izvire u Tajgetskom gorju, severozapadno od granice između Lakonije i pokrajine Arkadije, teče u pravcu sever-jug, duga je 82 km i uliva se u Jonsko more u Lakonskom zalivu.
3. planinska nimfa
4,5. Pripadnici plemićkog staleža ranog romanskog perioda Antike
6. Ostrvo u jonskom moru
7. Drevni grad u Eulidi
8. Mjesto sa Posejdonoviim svetištem i moreuzom u Korintu
9. Oblast oko Parnasa
Preveslao s engleskog do Hiperboreje Radomir D. Mitrić
